Sažetak:

Prašina u svemiru je kroz povijest astronomije uglavnom predstavljala prepreku opažanjima u tada jedino dostupnom optičkom dijelu spektra. Tek razvojem infracrvenih detektora i teleskopa u posljednjih 30-ak godina omogućen je dublji uvid u ovu važnu i fascinantnu komponentu svemira. Iako prašina obuhvaća samo 0.1% barionske mase galaksije, ona je odgovorna za više od 30% zračenja u galaksiji. Cirkumstelarna prašina dominira infracrvenim dijelom spektra, a određivanje njezinih svojstava ključno je za razumijevanje evolucije zvijezda i međudjelovanja okoline s njenom atmosferom. Razumijevanje ranih faza nastanka zvijezde, protoplanetarnih diskova i protoplaneta, kao i završnih faza zvjezdana evolucije kada su prisutni snažni zvjezdani vjetrovi i kondenzacija prašine, nije moguće bez istraživanja ove važne komponente svemira.
Dvojni simbiotski zvjezdani sustavi predstavljaju rijetku, ali značajnu fazu u razvoju dvojnih sustava. Ukoliko jednu komponentu takvog sustava čini Mira (div), opaža se u IR spektru prisustvo značajnih količina cirkumstelarne prašine i pojava intervala zamračenja. Određivanje svojstava cirkumstelarne prašine i njenog međudjelovanja s hladnom Mirom i vrućom komponentom ključno je za razumijevanje ovih sustava, njihovog razvoja, interakcije komponenti, utjecaja zvjezdanih vjetrova i mehanizma prijenosa mase. Prijenos mase s Mire (div) na kompaktnog bijelog patuljka određuje sudbinu ovakvih sustava u završnoj evolucijskoj fazi i može dovesti do pojave supernove.
U našem istraživanju određena su svojstva cirkumstelarne prašine u različitim intervalima zamračenja i fazama evolucije cirkumstelarne okoline nakon erupcije nove, s posebnim naglaskom na najbolje opažane simbiotske Mire, HM Sge i RR Tel. Uz pomoć numeričkog koda DUSTY riješen je prijenos zračenja s komponente Mire kroz cirkumstelarnu prašinu, te su dobiveni spektri uspoređeni s opažanjima u bliskom i srednjem infracrvenom području. Ovim postupkom određena su svojstva cirkumstelarne prašine i njihove promjene u vremenu kao i promjene u različitim evolucijskim fazama nakon erupcije nove, a koje uključuju gustoću, optičku dubinu i sastav prašine, veličinu zrna, sublimacijsku temperaturu i brzinu prijenosa mase između komponenata. Analizirane su pulzacije Mire u intervalima sa i bez zamračenja. Povećanje optičke dubine prašine i brzine gubitka mase u periodima zamračenja objašnjena su kondenzacijom novih značajnih količina prašine oko sublimacijske udaljenosti.

Sažetak:

In the past 20 years Topological Data Analysis has been a vibrant area of research a lot due to the developments in applied and computational algebraic topology. Essentially it applies the qualitative methods of topology to problems of machine learning, data mining or computer vision. Under this topic, persistent homology is an area of mathematics interested in identifying a global structure by inferring high-dimensional structure from low-dimensional representations and studying properties of a often continuous space by the analysis of a discrete sample of it, assembling discrete points into global structure.  Lattices are omnipotent in the everyday life of a working mathematician being distributive lattices some of the most important varieties of these algebras. A recent approach to the study of persistent homology using techniques of lattice theory is presented in this talk where we will also look at several algorithmic applications that imply the impact of these strategies. 
 
Joao Pita Costais a researcher in Mathematics at the Artificial Intelligence Lab at the Institute Jozef Štefan in Ljubljana, working at the FP7 EU project Toposys, developing a general framework for Computational Topology using techniques of Universal Algebra, Category Theory and Mathematical Logic. Joao has participated in several major international conferences workshops and meetings in Algebra and Applied Topology, and published in journals of reference as the Semigroup Forum, Algebra Universalis or Demonstratio Mathematica. He graduated in Mathematics (Lisbon 2005), did his Master studies in Algebra and Logic (Lisbon 2007) and his Ph.D. in Universal Algebra and Semigroup Theory under the topic of noncommutative lattices (Ljubljana 2012). He has also worked at the Mathematics Faculty and the Computer Science Faculty of the University of Ljubljana (Ljubljana 2012), at the Gulbenkian Science Institute (Lisbon 2006-07), and at the Teachers Training Center APM (Lisbon 2005). For more info please visit www.joaopitacosta.info.

Sažetak:

S dugoročnim ciljem razumijevanja načina na koji učenici i studenti shvaćaju i koriste pojmove iz fizike te pronalaženja metoda za što učinkovitije poučavanje, po prvi puta su opsežnije istraživane učeničke i studentske strategije rješavanja netradicionalnih problema iz fizike. To su problemi koji se odlikuju,  primjerice, nedosljednim, nebitnim ili nepotpunim podacima te nerealnim ili višestrukim rješenjima, čime se potiču značajke znanstvenog procesa kao što su planiranje i analiza. Istraživanjem je obuhvaćeno 303 srednjoškolca i 55 studenata te 48 nastavnika fizike Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja pokazali su da standardna nastava u dovoljnoj mjeri ne razvija sposobnost kritičnog razmišljanja potrebnu za rješavanje netradicionalnih problema, uz niz specifičnih poteškoća prilikom povezivanja pojedinih reprezentacija s odgovarajućim fizikalnim konceptima, pri čemu praktična i konceptualna znanja nisu u znatnoj mjeri povezana sa stupnjem obrazovanja i tradicionalnim kurikulumom. Nastavnici u pravilu precjenjuju učeničko razumijevanje koncepata dok analiza udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava pokazuje prevladavajuću zastupljenost tradicionalnih problema.

Sažetak:

Sadržaj stabilnih izotopa ugljika i kisika, ¹³C i ¹⁸O, u sekundarno taloženim karbonatima (sigama) u špiljama krškog područja može dati važne informacije o paleoklimatskim uvjetima na tom području ako su sige nastale u uvjetima izotopne ravnoteže, tj, ako je izotopni sastav siga ovisan samo o temperaturi taloženja. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti područja unutar Jame s ravnotežnim izotopnim uvjetima stvaranja siga na kojima bi se mogla provoditi buduća paleoklimatska istraživanja primjenom izotopnih tehnika. Pratili su se okolišni uvjeti (temperatura, koncentracija CO₂), kemijski sastav prokapne vode, te izotopni sastav vode, CO₂ i taloženih karbonata na devet lokacija tijekom jedne godine. Iz izmjerenih podataka računati su frakcionacijski faktori koji su zatim uspoređivani s ravnotežnim vrijednostima. Iako okolišni i kemijski parametri upućuju na postojanje preduvjeta za taloženje karbonata u izotopnoj ravnoteži, pogotovo na unutarnjim lokacijama,izotopni sastav karbonata, d¹³C i d¹⁸O, ukazuje na odstupanja na većini lokacija.

Sažetak:

LOFAR (eng. the Low Frequency Array) je trenutno najveći radioteleskop na svijetu. Osmišljen je i izgrađen u Nizozemskoj, a njegove antene raspoređene su po većem dijelu Europe. Napredna tehnologija LOFAR-a otvorit će potpuno novi pogled na Svemir. Astronomi će pomoću LOFAR-a detektirati kozmološko zračenje staro 11.5 milijardi godina i istražiti nastanak prvih "zvijezda" u Svemiru. Na temelju navedenih promatranja, astronomi će upotpuniti sliku nastanka razvoja Svemira u kompleksnu strukturu u kojoj danas živimo. Tijekom predavanja ćete saznat: kako je močvarno područje u Nizozemskoj postalo dio najvećeg radioteleskopa na svijetu, na koji način će astronomi istražiti prve "zvijezde" u Svemiru, i kako znanstveni projekti mogu kroz multidisciplinarnost imati veliku društveno-korisnu primjenu.